2025, Labour, migration, social inequalities, and rights on the periphery, pp. 137-154
|
|
Nevidljivi kućanski rad i digitalna rješenja - rodne podjele u mentalnom radu i uloga umjetne inteligencije
Invisible household labour and digital solutions: Gender divisions in mental labour and the role of artificial intelligence
Project: Project Digital Motherhood 2 - The Use of Innovative Technologies to Improve the Quality of Life of Employed Mothers funded by the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia (11-937-1035)
Keywords: umjetna inteligencija; mentalni rad; rodna nejednakost; kućni rad; feminističke studije tehnologije
Abstract
Ovaj rad istražuje mogu li alati umjetne inteligencije (UI) ublažiti mentalni rad zaposlenih majki u hrvatskom društvu, koje je i dalje u velikoj mjeri obilježeno tradicionalnim rodnim normama, te pojačavaju li ove tehnologije postojeće rodne nejednakosti ili ih dovode u pitanje. Istraživanje se temelji na višefaznom eksplorativnom sekvencialnom mješovitom metodološkom dizajnu: prva faza uključuje polustrukturirane intervjue s UI stručnjacima s ciljem ispitivanja rodnih pretpostavki u razvoju tehnologije; druga faza obuhvaća anketu s 369 zaposlenih majki kako bi se utvrdile njihove percepcije i iskustva s digitalnim alatima u organizaciji kućanstva; završna faza uključuje kvalitativni kvazi-eksperiment u kojem je pet visokoobrazovanih zaposlenih majki koristilo ChatGPT tijekom dva tjedna za podršku u obavljanju mentalnih kućanskih poslova. Rezultati pokazuju da UI može olakšati organizaciju svakodnevnih poslova, posebno u planiranju, rasporedu i praćenju obveza, ali rijetko dolazi do preraspodjele mentalnog rada unutar kućanstva. Sudionice uglavnom koriste UI kako bi olakšale vlastiti rad, a ne kako bi promijenile obrasce dijeljenja zadataka. Intervjui s ekspertima otkrivaju da dizajn UI-ja i dalje oblikuju isključujuće, muškim iskustvima dominantne strukture, pri čemu neki stručnjaci izražavaju biologističke stavove koji dodatno učvršćuju rodne nejednakosti. Rezultati ankete pokazuju da su majke u velikoj mjeri digitalno pismene i otvorene prema tehnološkim rješenjima, no njihova upotreba digitalnih alata ima ograničen strukturni doseg. Kvazi-eksperiment dodatno ističe jaz između osobnog povećanja učinkovitosti i trajne strukturne nejednakosti: UI se percipira više kao sredstvo ponavljanja postojećih obrazaca nego kao stvarna transformativna snaga. Ova studija zaključuje da UI može podržati pojedinačne žene u upravljanju nevidljivim domaćim odgovornostima, ali bez istovremenih promjena u društvenim normama i politikama, njezin emancipacijski potencijal ostaje ograničen. Poziva se na pristupe dizajnu koji su informirani feminističkim načelima, koji daju prioritet brizi, uključivosti i preraspodjeli odgovornosti u tehnološkim i društvenim sustavima.
Sažetak
This study examines whether artificial intelligence (AI) tools can alleviate mental labour of employed mothers in Croatian society, predominantly traditional in terms of gender norms, and whether this technology reinforce or challenge existing gender inequalities. The research is anchored in multi-phase exploratory sequential mixed-methods design: phase one includes semi-structured interviews with AI experts to examine gendered assumptions in technology; phase two draws on a survey of 369 employed mothers to grasp perceptions and experiences with digital tools in household management; the final phase involves a qualitative quasi-experiment in which five highly educated employed mothers used ChatGPT for two weeks to assist with domestic tasks. Findings indicate that while AI supports organizing daily tasks, especially planning, scheduling, and tracking, it rarely redistributes mental labour within households. Participants use AI mainly to ease their own workload, not to shift task-sharing. Expert interviews revealed that AI design remains shaped by exclusionary, male-dominated structures, with some experts expressing biologically essentialist views that reinforce gender inequality. Survey results show that although most mothers were digitally literate and open to tech solutions, their usage has limited systemic impact. The quasi-experiment highlighted a gap between personal efficiency gains and persistent structural inequality, with AI seen more as a replicating tool than a genuinely transformative force. This study concludes that AI can support individual women in managing invisible domestic responsibilities, but without concurrent shifts in social norms and policy, its emancipatory potential remains constrained. It calls for feminist-informed, participatory design approaches that prioritize care, inclusion, and the redistribution of responsibility in both technological and social systems.
|