2017, Univerzalne muzičke strukture kao zoomuzikološki identiteti, str. 283-296
|
|
Zoomuzikološki aspekt proučavanja muzike i identitetetsko mesto ptica u muzici Einojuhanija Rautavare
Zoomuzicology as an aspect of studying music and identities of birds in music by Einojuhani Rautavaara
Ključne reči: zoomuzikologija; Rautavara; ptice; zvučni modeli; snimljena traka
Keywords: zoomusicology; birds; Rautavaara; record tape; sound patterns
Sažetak
U interpretiranju zvučnih identiteta, kao sastavnih delova ukupnog zvučnog prostora koje ljudsko uho (svesno ili nesvesno) opaža, ova studija, zasnovana na zoomuzikoškom naučnom diskursu, nastoji da problematizuje status ptičijeg pevanja u muzici. Stoga je prvo neophodno utemeljiti zoomuzikološku teorijsku platformu, gde će biti predstavljeni univerzalni strukturalni elementi muzike na osnovu kojih je moguće identifikovati modele/obrasce koji u muzici imaju konstruktivnu ulogu i koji utiču na psiho-emotivni doživljaj slušalaca. Na osnovu klasifikacije ovih strukturalnih elemenata koju je izvršio Martineli,& u cilju ornitomuzikološke elaboracije zvučnih kompleksa koji proizvode ptice, posebno će biti razmatrani pojmovi muzičke organizacije, forme, značaja i statusa pevanja, strofe i refrena, procesa ponavljanja i variranja, intervala i skale, kao i pojedinih muzičkih parametara (poput ritma, tempa, boje i drugih). Sa obzirom na bogato muzičko nasleđe u kojem je identitet ptica našao svoje značajno mesto u umetničkoj muzici, u drugom delu studije će se ukazati na jedno od relevantnih muzičkih dela - Koncert za ptice i orkestar Cantus arcticus, finskog kompozitora Einojuhanija Rautavare, koje u svom heterogenom zvučnom mozaiku ima jasno izraženo identitetsko mesto ptičijeg pevanja. Tu će se posebna pažnja posvetiti ulozi ptica u formalnoj organizaciji dela, korišćenju lajtmotivske tehnike, imitaciji i dijalogiziranju sa orkestrom, značaju ptičijeg glasa za proces aleatorike i drugo.
Abstract
This study, based on the zoomusicological scientific discourse, tries to problematize the status of bird singing in music, by interpreting sound identities, as an integral part of the total sound space that the human ear (consciously or unconsciously) observes. The identity of birds in music was presented through the analysis of the composition Cantus& & Arcticus (concert for recorded birds and orchestra op. 61) by Finnish composer Einojuhani Rautavaara (1928-2016). Special attention was given to the role of birds in the formal organization of work, the use of leitmotiv, imitation and the dialogue with the orchestra as well as to their significance for the process of aleatory and the like. The discussion begins with Nattiez's philosophical problematization of the universality of the phenomena of music and Martinelli's substantially ontological and aesthetic discussion of the distinction between human and non-human music. Therefore, the first part of the paper provides a zoomuzicological theoretical platform, where universal structural music elements will be presented based on the recognition of music features themselves i.e. on the basis of which patterns have a constructive role as well as a psycho-emotional dimension in music that can be observed. Based on the Martinelli's classification of these structural elements (Martinelli, 2005), this paper will specifically consider terms such as musical organization, form, significance and status of singing, refrain, repetition and variation, interval and scale, as well as individual musical parameters (such as rhythm, tempo, color and others).
|